beats by dre cheap

Nešto iz potištenosti II

Postoji ta potreba u čovjeku da piše. Da napiše sve ono što se mjesecima nakupljalo, da se svaka misao nakupljena mjesecima napiše na papir. Ta potreba dođe kao terapija, kao da govorite nekom sve ono što vas muči, ali nikog nema u vašoj blizini, osim Bog i papira. Pitam se, šta me to sve povrijeđuje, koliko sam sama tome pridonijela da me zaboli? Prolazim još uvijek neshvatanje mene od strane roditelja, zašto je toliko teško shvatiti svoje dijete? Ili shvataju ali ubodu te svojim izjavama. Dalje, pitam se čemu sam još doprinijela, eto tome da me pogađa nešto što mi je neko uradio iza leđa, i što je ta osoba sad ravnodušna i preponosna. Dalje, pitam se zašto sad evo baš sad imam potrebu da me neko koga vidim svojim očima, sluša dok sve ovo izgovaram, gdje bih mogla plakati sve do zadnje suze, da ništa ne kaže i na kraju samo zagrli. Odgovor je, sama sam sebi kriva, sama sam to sebi dozvolila svojim emocijama, mislima i tim osobama. Ali nismo savršeni, valjda tako učimo i uvijek ćemo, da se u budućnosti zaštitimo. Pitam se koliko puta ćemo se osjećati slabim, noseći onaj osjećaj kao da vas neko udara po leđima, glavi, rukama i nogama a vi govorite sebi: "izdržat ću, još sam živa, prestat će ovo, sigurno ovako treba, u ovom se krije neka mudrost, nisam ovo zaslužila, ali bit ću onda strpljiva jer zaista nije lahko i nikad neće biti, naučiti da život nekad boli i jače nego smo svjesni , ali strpljenje do sunca, topline i proljeća". Život boli od najmanje sitnice, ali kažem, do sunca, topline i proljeća.

Hodam ti po snu
http://dream-girl.blogger.ba
05/08/2019 00:16