Hodam ti po snu

Dobrodošli na moj blog

23.09.2018.

Dođi sebi...

Da li su sve nedjelje ovakve.Nedjelje koje služe čovjeku za opuštanje i traženje mira da li u četiri zida,negdje vani na travi,na klupi u parku,negdje kraj mora,u moru,na planini,bilo gdje se osjeti taj zvuk prirode zajedno sa vašim unutarnjim glasom.Unutarnji glas kojem je potreban razgovor nakon naporne sedmice,pune posla,ispita,problema... Tako sam izašla na balkon,osjetim sunce,udišem zrak,osjetim sve oko sebe,pogledam u nebo,osjećam ovaj dan,ovo jutro,osjetim da sam živa. Zatim sam pogledala u jedan automobil koji se nalazio ispod jednog drveta,ugledam sjenu na njegovom krovu i udubim se gledajući i fokusirajući se samo na tu sjenu...Trgnula sam se vidjevši odraz čovjeka,te grane drveta bile su odraz jednog čovjeka,vidim čovjeka iz profila kako gleda zamišljeno negdje tamo,takve likove jedino sam viđala kod umjetnika koji naslikaju nekog posebnog muškarca ili ženu,to sam viđala u opisima likova iz knjiga,muškarci i žene koji se ne viđaju često. U tom liku sam vidjela puno toga,a opet nedovoljno za napisati i opisati,u taj lik se moraš udubiti. Stvarno nisam mogla vjerovati koliko sam daleko otišla i šta sam upravo primjetila. To može da vidi svako,ali malo ko želi da zaviri tamo,da se izgubi u stvarima koje samo vidi oko sebe. Ovaj lik koji se ukazao od sjene grana drveta,htio mi je reći sljedeće: da u kakvom god vremenu živjeli,uvijek ćemo krivite vrijeme i ljude,a nikad sebe. Krivit ćemo sve drugo zbog toga što smo nesretni,a ono što je dovoljno za sreću je to da pogledamo dublje u ono što vidimo,da osjetimo dublje sreću koji mnogi ne vide,da odemo van onog što samo oko vidi na prvu,da je sreća samo ono koliko smo spremni otići i zaroniti negdje da bi se pronašli.Vidjevši ovoj odraz neviđenog muškarca je promijenio ne samo početak jutra,dan,noć,nego život cijeli.Čula sam njegov glas,njegove riječi,upijala ih kao spužva,riječi koje otrkivaju vrijednosti ovog života. Iz ovog sam shvatila nešto što neko shvati tek kada umire.Daješ sebe,kriviš druge,život,Boga,apsolutno sve dok ne shvatiš da si jedini krivac zašto si tako slijep i nesretan. Sreća je krojiti svoj život po svojoj želji,napraviti od njega carstvo,carstvo koje je puno topline i ljubavi,a ne hladno od svoje širine. Ono je sitno carstvo,ispunjeno od mnogo ljepota.Njega ne može niko i ništa uništiti ukoliko smo tome zabranili prilazak,ne dopuštamo da zaviruju i razgledaju,to je posebno mjesto samo za nas.

Hodam ti po snu
<< 09/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
30

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
737

Powered by Blogger.ba