Hodam ti po snu

Dobrodošli na moj blog

21.08.2018.

Ali tvoje oči ne vide,tvoja duša ne osjeti,sve dok jednog dana ne dobiješ ništa.

Koliko se čovjek osjeća bolje tek onda kad pusti sve ono što nije nikad ni bilo dio njega. Ne znam, takva sam, ne štedim na ljubavi,uvijek sam je pružala i više nego sam trebala(ali kad je ne bi dijelili onda bi svi bili sebični),umorila se nikad nisam i uvijek sam je nesebično pružala,uvijek svima i to me nikad nije umorilo. Ljubav mi nikad nije bila uzvraćena od istih osoba,onih kojima sam je pružala, uvijek od nekih sa strane,koje često zanemarimo,a to su naši roditelji i jedino oni,vole vas bez obzira na sve,vole vas beskrajno i to je prava ljubav. Prije nekoliko sam shvatila da više ne mogu,došla sam do toga da sam se ipak umorila,samo jer mi još po koji put nije bila uzvraćena.I baš tad kad više nemaš snage da je nastaviš pružati, pruži ti opet,po ko zna koji put tvoja majka,tu istu nesebičnu ljubav,dok me slušala,bespomoćnu kako izgovaram teške riječi pune bola,natopljene u meni... Sad sjedim,najradije bih plakala od sreće jer ne mogu opisati nalet emocija koje su me preplavile,kada mi je on rekao "vedrija si kako si došla kući". Kažem "jesam",rekla bih mu da sam zaista,ali zaista bolje nego ikad,da sam svu pruždenu ljubav uzela je od njega,skupila na jedno i vratila je u sebe. I zato, ne samo da imamo potrebu vraćati stvari imamo ih potrebu i uzimati nazad.Ljubav nije običan,kupljen poklon, ona je ljubav.Ljubav koju ne dobija svako,ljubav koju ne prihvata svako,ljubav koju uzimaju zdravo za gotovo,ne shvaćajući da bi je trebali dobro čuvati,jer se sa njenom vrijednošću ništa ne može mjeriti.

Hodam ti po snu
<< 08/2018 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
262728293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

Brojač posjeta
737

Powered by Blogger.ba